Podrška za električne automobile u Njemačkoj 2026: koje marke prednjače po odobrenim zahtjevima

© A. Krivonosov

Tesla je postala najveći korisnik nove njemačke podrške za električne automobile prema broju odobrenih zahtjeva. Do 30. juna odobreno je 2086 zahtjeva za Teslina vozila, u odnosu na 1197 za Skodu i 784 za Renault. Slijede Seat/Cupra sa 712 zahtjeva, Hyundai sa 637, Kia sa 627 i Leapmotor sa 613. Volkswagen je na osmom mjestu sa rezultatom 593, a BYD je dobio 544 odobrenja.

Ali govoriti o porazu njemačke autoindustrije zahtijeva ogradu. Statistika je sačinjena po pojedinim markama: kada se saberu Volkswagen, Skoda i Seat/Cupra — sve dio Volkswagen grupe — dobija se 2502 odobrena zahtjeva, više nego kod same Tesle. Pored toga, „strana marka“ ne znači uvijek i uvezeni automobil: Model Y namijenjen evropskom tržištu proizvodi se u Teslinoj fabrici u njemačkom Grünheideu.

Program obuhvata nove električne automobile, pojedine punjive hibride i modele sa povećalom domacaja registrovane od 1. januara 2026. godine. program subvencija o kojem smo pisali još u januaru Zahtjevi su se mogli podnositi tek od 19. maja. Iznos podrške zavisi od tipa vozila, prihoda i broja djece i iznosi od 1500 do 6000 eura.

Do kraja juna država je odobrila isplate u iznosu od 53,9 miliona eura, uz ukupan budžet od 3 milijarde eura. Iskorišćeno je oko 1,8% sredstava, pa trenutni poredak odražava samo prve sedmice obrade zahtjeva, a ne konačnu raspodjelu podrške. Program je zamišljen za oko 800.000 vozila do 2029. godine.

Ovi podaci se ne mogu direktno poređivati ni sa uobičajenom statistikom registracija: pravo na podršku imaju samo privatni kupci sa oporezivim porodičnim prihodom do 80.000 eura godišnje, odnosno do 90.000 eura uz dvoje djece. Poslovni vozni parkovi i veliki dio imućnijih kupaca uopšte se ne pojavljuju u ovom poretku.

Berlin već razmatra uvođenje evropskih proizvodnih kriterijuma, ali za sada je podrška dostupna vozilima bilo koje marke. Samo ministarstvo ističe da je oko 80% novih električnih automobila u Njemačkoj evropskog porijekla. Zato bi buduću reviziju bilo logičnije vezati za mjesto proizvodnje i lokalnu dodatu vrijednost, a ne za zemlju u kojoj je marka registrovana.