Problemi sa tempomatom i ACC-om: prekidač kočnice, prljav radar i dijagnostika

© B. Naumkin

Tempomat se više ne uključuje i skupa elektronika brzo postaje prvi osumnjičeni. Ipak, jedna od najjednostavnijih početnih provjera jesu stop-svjetla. Signal papučice kočnice sistemu govori da odmah prekine održavanje brzine, pa neispravan prekidač može stalno javljati da vozač koči.

Provjera traje nekoliko sekundi: stop-svjetla treba da se uključe kada se pritisne papučica i potpuno ugase nakon njenog otpuštanja. Ako se ne pale, stalno svijetle ili rade nestabilno, treba provjeriti prekidač papučice, osigurač, napajanje i instalaciju.

Ispravna svjetla ipak ne isključuju potpuno kvar prekidača. Na nekim vozilima on ima više električnih krugova. Jedan upravlja stop-svjetlima, a drugi šalje informacije elektronskim upravljačkim jedinicama. Hyundai dokumentacija objavljena u bazi NHTSA opisuje odvojene krugove za stop-svjetla i tempomat. Zato zadnja svjetla mogu raditi normalno, dok kontrolna jedinica prima pogrešan signal o položaju papučice.

Zato samo pogled na zadnja svjetla nije uvijek dovoljan da se prekidač kočnice isključi kao mogući uzrok.

Način rada samog tempomata potvrđuje tu vezu. Honda u uputstvima navodi da pritisak na kočnicu prekida održavanje brzine, a kod automobila sa ručnim mjenjačem istu funkciju može imati papučica kvačila. Nakon normalnog prekida mnogi sistemi omogućavaju ponovno pozivanje zapamćene brzine tipkom RES.

Tačne funkcije tipki RES i SET zavise od vozila, pa je priručnik konkretnog modela glavni izvor.

Kod automobila sa ručnim mjenjačem na listu mogućih uzroka ulazi i prekidač kvačila. Ako elektronika stalno prepoznaje papučicu kao pritisnutu, tempomat može odbiti aktivaciju čak i kada su glavni djelovi sistema ispravni.

Sljedeći trag daje instrument tabla. Na nekim automobilima greške ABS-a, sistema stabilnosti, pogonskog sklopa ili drugih povezanih modula mogu privremeno onemogućiti tempomat. Tačna logika zavisi od modela: pomoćni sistem može biti blokiran ako se neki potreban signal procijeni nepouzdanim. Zato upozoravajuće lampice i sačuvane kodove grešaka ne treba zanemariti.

Adaptivni tempomat donosi još jednu veliku grupu mogućih uzroka: radar i kameru. Volkswagen izričito navodi da ACC može postati nedostupan zbog prljavštine, snijega, leda, ostataka sredstva za pranje ili premaza na radaru. Smetati mogu i okvir registarske tablice, naljepnica ili drugi predmet ispred senzora. Među drugim uzrocima navode se oštećenje ili pomjeranje radara nakon udara u prednji dio vozila i limarski radovi.

Poruka „ACC nije dostupan“ poslije snijega zato ne znači automatski da je radar pokvaren. Očistite područje senzora koje je odredio proizvođač i, ako sistem koristi kameru, dio vjetrobranskog stakla ispred nje, a zatim ponovo pokrenite vozilo prema uputstvu. Ako upozorenje nestane, jedan takav slučaj sam po sebi nije razlog za zamjenu radara. Ako se greška vraća ili se pojavila poslije sudara, popravke branika ili zamjene vjetrobranskog stakla, položaj senzora i eventualnu potrebu za kalibracijom treba provjeriti prema proceduri za konkretni model.

Klasični i adaptivni tempomat nijesu isti sistem. Klasični uglavnom održava zadatu brzinu, dok ACC dodatno prati vozilo ispred i podešava razmak. Oprema i cijena razlikuju se zavisno od modela i tržišta.

Ako nema spoljnog uzroka, sljedeći korak je kompjuterska dijagnostika. Servis ne bi trebalo samo da očita kodove grešaka, već i da pregleda podatke uživo: signal kočnice i kvačila, stanje tipki tempomata, brzinu svakog točka, dozvolu sistema i uslove koji blokiraju ACC. Takav pristup korisniji je od zamjene djelova samo na osnovu sumnje.

Postoji i granica nakon koje problem više nije pitanje udobnosti. Ako stop-svjetla ne rade, stalno svijetle ili se istovremeno pojave upozorenja kočionog sistema, najprije treba otkloniti upravo taj kvar. Ispravan tempomat tada je sporedan zadatak.