Standardizacija djelova Toyote, Honde i Nissana 2026: šta zapravo donosi JAMA-in plan Koji Sata

© A. Krivonosov

Koji Sato iz Toyote, koji je 1. aprila 2026. postao Chief Industry Officer kompanije, poziva japanske proizvođače automobila da prošire saradnju u oblastima gdje sopstvena rješenja pojedine marke ne donose kupcu stvarnu prednost. Ne radi se o spajanju marki niti o identičnim automobilima, nego o zajedničkim zahtjevima za materijale, osnovne komponente, proizvodne procese i logistiku.

Sato je već od januara 2026. bio predsjednik Japanskog udruženja proizvođača automobila (JAMA), a u aprilu je u Toyoti preuzeo novoosnovanu poziciju Chief Industry Officera, postavši pritom i potpredsjednik kompanije. Toyota je taj potez obrazložila potrebom da se ubrza saradnja unutar industrije i ojača međunarodna konkurentnost japanske automobilske industrije.

Jedan od primjera su specifikacije čelika. Trenutno dobavljač može proizvoditi nekoliko gotovo identičnih varijanti materijala samo zato što Toyota, Honda, Nissan i druge marke propisuju blago različite tolerancije. Zajednički zahtjevi smanjili bi broj proizvodnih operacija, pojednostavili nabavku i omogućili brže povećanje proizvodnje kada pojedinih komponenti ponestane.

Zvanični program JAMA-e već predviđa standardizaciju djelova i materijala, zajedničku digitalnu logističku platformu i zajednički rad na otpornosti lanaca snabdijevanja. Udruženje se time nada da će povećati produktivnost cijele industrije i smanjiti rizik od zastoja u proizvodnji zbog nedostatka sirovina ili komponenti.

Istovremeno, razlike u dizajnu, podešavanju šasije, pogonskim sklopovima, softveru i korisničkim funkcijama trebalo bi da ostanu — upravo su to oblasti u kojima se od proizvođača očekuje da nastave da konkurišu. Oslobođeni resursi mogli bi se usmjeriti na baterije, elektronske arhitekture i sisteme automatizovane vožnje.

Projekat je još u fazi razgovora: ne postoji odobrena lista standardizovanih djelova niti raspored prelaska. Rukovodstvo JAMA-e priznaje da stari, vertikalni model odnosa između proizvođača i dobavljača otežava brzu saradnju, iako će japanskim kompanijama bez njega biti teže da zadrže pozicije na svjetskom tržištu.

Vlasnici japanskih automobila ne treba da očekuju brze promjene. Dugoročno, standardizacija bi mogla povećati zamjenjivost dijela potrošnih djelova i smanjiti rizik od nestašica, ali elektronski moduli, djelovi karoserije i ključni sklopovi najvjerovatnije će i dalje ostati vezani za konkretne modele.