Kako Volkswagen uči svoje automobile da voze ljudski: novi Travel Assist 3.0 u praksi

© A. Krivonosov

Volkswagen priprema Travel Assist 3.0 ne kao spektakularnu dugmadu za «autopilot», već kao smireniji i precizniji sistem pomoći vozaču. Inženjeri marke već voze po Evropi sa Tayronom i ID.4, sakupljajući realne saobraćajne scenarije pred komercijalno predstavljanje.

Novi Travel Assist ostaje sistem SAE nivoa 2. To znači da automobil može da upravlja volanom, kočnicama i ubrzanjem, da drži traku, prati saobraćaj i pomaže pri promjeni trake — ali vozač i dalje mora da drži ruke na volanu, oči na putu i odgovornost na sebi. Volkswagen namjerno ne ide do nivoa 3, prije svega zbog odgovornosti: na nivou 3 ona dijelom prelazi na proizvođača.

Glavna razlika kod Travel Assist 3.0 nije u setu senzora, već u tome kako oni rade zajedno. Volkswagen kombinuje kameru, radare i navigacione podatke kroz logiku Fusion Master. Ako kamera slabije vidi vozilo ispred zbog magle ili svjetla iz suprotnog smjera, sistem se više oslanja na radar.

Ako mapa već zna za ograničenje brzine ili krivinu koja predstoji, automobil može da počne da usporava prije nego što znak uopšte postane vidljiv. Na seoskom putu izgleda gotovo neprimjetno. Tayron postepeno ubrzava kada se ograničenje penje sa 70 na 80 i 90 km/h, bez trzaja. Prilikom izlaska s puta sistem čita namjeru sa uključenog migavca i unaprijed smanjuje brzinu. U gradu se zaustavlja na stop liniji, blago koči na crveno svjetlo i kreće bez trzaja, onako kako bi to uradio pažljiv vozač.

Na autoputu Travel Assist 3.0 ume da pomogne i pri promjeni trake. Dovoljno je uključiti migavac: sistem procjenjuje slobodan prostor, brzinu susjednih vozila i izvodi manevar. Prag rada spušten je sa 90 na 68 km/h, pa funkcija nije korisna samo na slobodnom autobanu, već i u gustom saobraćaju.

Za električne automobile na platformi MEB dodaje se još jedan sloj — swarm data, ili «podaci roja». Automobili anonimno prikupljaju informacije o putanjama, znakovima, oznakama na kolovozu i stvarnim brzinama i šalju ih u zajedničku kartu. Ako na dionici s ograničenjem od 30 km/h svi u praksi padaju na 15–20 km/h zbog ležećeg policajca, sistem to ponašanje uči.

Ako su horizontalne oznake izbrisane, može se orijentisati prema stvarnim putanjama drugih automobila. Ovakav pristup pokazuje razliku između bučne trke za autonomijom i strpljivog brušenja asistenata do tačke u kojoj prestaju da nerviraju vozača. Volkswagen ne obećava da će automobil odmah zamijeniti čovjeka. Volkswagen radi nešto drugo: uči vozilo da pomaže tako da njegova intervencija djeluje prirodno.

Na kraju, najvažnije kod Travel Assist 3.0 nije «vau» efekat. Njegov zadatak je skromniji i korisniji: manje naglih odluka, više predvidivosti i pomoć tačno u trenucima kada je vozač umoran, rasejan ili je opasnost primijetio prekasno.