Mercedes-Benz 300 SLS i SLR Stirling Moss u poređenju: tehnički podaci i istorija

© A. Krivonosov

Između Mercedes-Benz 300 SLS-a i SLR McLaren Stirling Moss-a stoji 52 godine i tehnološki ponor — 235 naspram 650 KS. Ipak, ideja iza oba automobila skoro je identična. Oba su nastala radikalnim uklanjanjem svega suvišnog, a novinar Motor1 dobio je rijetku priliku da vozi oba modela u Mercedes-Benz Classic Centru.

300 SLS iz 1957. godine teško se može nazvati običnim serijskim roadsterom. Mercedes je napravio samo dva takva automobila za američke trke, pretvorivši 300 SL Roadster u znatno oštriji sportski alat. Aluminijumska karoserija, skinuti branici, olakšani djelovi, bočni izduvni sistem i sićušno vjetrobransko staklo pomogli su da se masa smanji na 1040 kg — 290 kg manje od standardnog roadstera.

Redni šestocilindraš od tri litre razvijao je 235 KS. A rezultat nije bio nimalo muzejski: Pol O’Ši je za volanom 300 SLS-a osvojio američko prvenstvo sportskih automobila 1957. godine u klasi D. U 16 bodovanih trka automobil je ostvario pet pobjeda i nijednom nije otkazao zbog kvara motora.

SLR Stirling Moss ponovio je istu filozofiju već u eri karbona. Finalna verzija porodice SLR stigla je 2009. godine u tiražu od samo 75 primjeraka — bez krova, bočnih stakala, pa čak i bez uobičajenog vjetrobranskog stakla. Kompresorski V8 od 5,4 litre davao je 650 KS i 820 Nm obrtnog momenta, ubrzavajući ovaj spidster do 100 km/h za manje od 3,5 sekunde i do najveće brzine od 350 km/h.

Ni ime Stirling Moss nije slučajno. Podsjeća na pobjedu Stirlinga Mossa i Denisa Jenkinsona na Mille Migliji 1955. godine: posada Mercedesa 300 SLR prošla je trku prosječnom brzinom od 157,6 km/h — taj rekord staze do danas ostaje neoboren. Tako nastaje neobična linija duga pola vijeka.

Godine 1957. Mercedes je skidao branike i ugrađivao aluminijumske djelove kako bi uštedio desetine kilograma. Godine 2009. već je koristio karbonski monokok i ostavljao automobil od 650 KS gotovo bez zaštite od nadolazećeg vazduha. Tehnologija se promijenila — želja da se između vozača i brzine ukloni sve suvišno, nije.